Život u Dalekoj Kanadi

1101

Kada govorimo o odlasku u inozemstvo, mnogima je na prvom mjestu odlazak u Njemačku, Švicarsku, Austriju ili neku drugu europsku zemlju. No, dio iseljenika se ipak odlučio za preseljenje „preko velike bare“, i to u daleku Kanadu. Daniel  iz Osijeka je s nama podijelio svoje iskustvo tople dobrodošlice u hladnoj Kanadi.

Život u Dalekoj Kanadi

Posao u Kanadi

„Po struci sam elektrotehničar, oženjen sam i imam troje djece. U Hrvatskoj smo htjeli izgraditi vlastiti dom kako bi prestali biti podstanari. Dignuli smo kredit i krenuli s gradnjom kuće. Nakon dvije godine sve je krenulo nizbrdo. Najprije debakl sa švicarskim frankom, a nakon toga i propast poduzeća u kojemu sam radio i gdje 7 mjeseci nisam primio plaću. Bili smo u dugovima do grla i na rubu izdržljivosti.

Ali, na kraju svakog tunela je bar tračak svjetlosti. Za nas je to bila Kanada. Preko konzulata sam riješio papirologiju, pronašao prvi posao i krenuo. Obitelj je ostala kod kuće jer, iskreno, nisam znao što me tamo čeka. Nakon što sam sletio u Toronto, smjestio sam se u stančić i krenuo sam raditi.

Po pitanju samog posla, velika je razlika. Ovdje se cijeni radnik i njegovo znanje. Ako dobro obaviš svoj posao – dobro si za njega plaćen. Radio sam koliko sam god smio, koliko su mi dopuštali prekovremenih. Svaki prekovremeni sat mi je plaćen, a to u Hrvatskoj nisam doživio. Četiri moje plaće su bile dovoljne da se riješe svi naši dugovi u Hrvatskoj, a čak smo i kredit ranije isplatili i zatvorili.

Šest mjeseci nakon mog dolaska, stigla je i moja obitelj. Sada smo već gotovo godinu dana ovdje. Djeca su se odlično prilagodila u školi, a supruga je također pronašla posao. Slobodno vrijeme provodimo zajedno, kao što to obitelj i treba raditi. Nedostaju nam naše obitelji i prijatelji, ali zahvaljujući video pozivima, čujemo se i vidimo gotovo svakodnevno pa nemamo osjećaj da smo tako daleko.

Ipak, najpozitivnija stvar u Kanadi jesu ljudi. Za svo vrijeme ovdje, imamo samo pozitivna iskustva. Svi su ljubazni i prijateljski nastrojeni. Nikome ne smeta što smo stranci i što ne znamo savršeno jezik. Stekli smo doista drage prijatelje i ne razmišljamo o povratku u Hrvatsku, osim na godišnji odmor.“