Slavonka Valerija o životu u Londonu: Skupo je, ali su mogućnosti koje ovaj grad nudi bezbrojne

566

Valerija dolazi iz Tenja – malog sela pokraj Osijeka. Kako kaže, oduvijek ju je privlačila ideja studiranja u inozemstvu, međutim sve to se uvijek činilo tako zastrašujuće, nedostižno i nemoguće, unatoč tome što je kroz osnovnu i srednju školu uvijek bila odlična učenica. Nakon posjeta rodbini u Londonu u ljeto 2013. bilo joj je jasno da upravo tamo želi živjeti i studirati.

Teški uvjeti života u Slavoniji u kombinaciji s malim izborom fakultetskih programa u Osijeku su kod nje napravili prevagu. Definitivno je odlučila ipak pokušati ostvariti svoje snove. Kontaktirala je rodbinu i prijatelje iz Londona i za samo nekoliko mjeseci se našla na letu za Englesku.

Razgovarali smo s njom o životu u Londonu, njenim iskustvima i dojmovima.

“London je prekrasan grad. To mi je odmah bilo jasno prilikom mog prvog posjeta prije nekoliko godina. Kao mala, uvijek sam voljela gledati putopisne emisije i maštala sam o tome kako bi ih jednog dana mogla posjetiti. Međutim, kako čovjek odrasta postaje svjesniji svojih mogućnosti i prilika koje mu okolica u kojoj živi pruža. Osijek i Slavonija su postali poligoni tuge. Ljudi svakodnevno odlaze i to je tako očito na pulsu grada.

S druge strane, ovdje u Londonu je situacija drugačija. Posla svakako ima, ali isto tako ima i prilika za kulturno uzdizanje, zabavu, obrazovanje… U biti sve što vam padne na pamet. To je ono što me je fasciniralo. Htjela sam ovdje raditi i eventualno studirati, a te dvije želje su mi se u Londonu i ispunile. Ograničenja okoline su ovdje daleko manja nego u Hrvatskoj.”

Početak je neupitno uvijek najteži, pa su nas očekivano zanimala njena iskustva s pronalaskom posla i stana.

“Kada sam stigla u London imala sam podršku i pomoć rodbine. Zapravo, kod njih sam provela prvih šest mjeseci i uvijek ću im ostati zahvalna na pomoći i podršci koju su mi pružili. Pa sam na neki način imala taj vjetar u leđa, nije sve bilo tako hitno i nervozno. Lagano sam slala aplikacije za posao – i vrlo brzo sam ga našla. Nije se radilo o nečemu posebno zanimljivom niti predobro plaćenom (slaganje robe u trgovini igračaka mi je bio prvi posao ovdje) ali je bio dobar početak. Radila sam, štedjela, upoznavala grad i lagano se integrirala u društvo. Kada sam si osigurala neku financijsku stabilnost s nekolicinom prijatelja iz Hrvatske sam unajmila stan i osamostalila se.”

Međutim, kako sama kaže, ne treba se zavaravati da je u Londonu (i Engleskoj) sve bajno. Troškovi života su ipak poprilično visoki.

“London slovi kao jedan od najskupljih gradova u Europi i mislim da bi to mogla biti istina. Stan dijelim s dvije cimerice i imali smo sreću pronaći ga na rubi između zone 1 i 2 istočnog Londona. Što živite bliže centra to cijena smještaja skače, a mislim da uopće nije realno očekivati da ću si ikada moći priuštiti vlastiti stan. Stanje s nekretninama je užasno ovdje, pa tako se jednostavno morate pomiriti s činjenicom da ćete stan ili kuću uvijek unajmljivati. To u Hrvatskoj ipak nije tako.

Cijene hrane i pića su užasne vani, tako da izbjegavam jesti u restoranima i sličnim objektima. Izlasci isto tako znaju biti skupi, ali dobro je priuštiti si ih s vremena na vrijeme. S druge strane, hrana i ostale namirnice u supermarketima su relativno OK za ovdašnja primanja, tako da se ne mogu previše požaliti.”

Zamolili smo je da nam kaže nešto više o studiranju u Engleskoj, iskustvima i dojmovima.

“S obzirom na to da je Hrvatska u Europskoj uniji nisam imala problema s prijavama na fakultet. Skoro svaki prima određenu kvotu studenata iz zemalja Europske unije. Ja sociologiju studiram izvanredno jer moram ujedno i raditi. Ali moram primijetiti da su profesori ovdje izuzetno otvoreni za suradnju sa studentima. Nema onog poznatog nadmenog stava koji se kod nas često može vidjeti, uvijek im se možete obratiti za savjete i razjašnjavanje nejasnoća. Nekako mi se čini da je obrazovanje ovdje usmjerenije, rekla bih čak i opuštenije.”

Pitali smo je planira li se nakon studija vraćati u Hrvatsku. Evo što nam je odgovorila.

“Možda se vratim, možda i ne. Ovisi od mnogo faktora. Srce me naravno vuče, tamo mi je obitelj, prijatelji, sve. Teško je to pitanje na koje još uvijek ne mogu dati odgovor.”