Zagrepčanka u Irskoj: Od prvog dana osjećam se kao doma

299

Razgovarali smo sa Zagrepčankom koja je 2015. godine preselila u Irsku i još uvijek tamo živi. Na selidbu se prvenstveno odlučila zbog želje za upoznavanjem druge kulture i ljudi, ali i zbog toga što je vjerovala da će u Irskoj imati puno više prilika, pogotovo poslovnih.

Prvi posao našla sam nakon mjesec dana, radila sam u lokalnom pub restoranu kao konobarica. Kolege su mi uglavnom bili Irci i odmah su me prihvatili. Imala sam osjećaj da sam dio obitelji. Nakon šest mjeseci odlučila sam promijeniti posao jer sam htjela raditi u modnoj industriji. Prešla sam u Penneys, kod nas poznatiji kao Primark. Super poslodavac, solidna plaća i odličan odnos prema zaposlenicima što se tiče ljudskih i radničkih prava – priča naša sugovornica koja trenutno ne radi. Prije pandemije otišla je na porodiljni dopust, a kad je on završio ostala je na Covid socijali.

Mogućnosti napredovanja su velike, ali ovisi koliko se sam daš, kaže nam Zagrepčanka, koja je nakog godinu dana dobila mjesto service leadera, a unutar dvije godine bila je preporučena za nekoliko intervjua za pozicije u upravi te je započela treniranje za asistena fashion buyera.

Prije dolaska u Irsku sam radila u jednoj od vodecih hrvatskih knjižara gdje sam postala i voditelj. Kao voditelj imala sam plaću 4 tisuće kuna, što mi je bilo dovoljno tek za račune, hranu, higijenu i koji odlazak u kino, a da ne napominjem da sam kao voditelj radila po cijele dane. Ovdje si ja osobno mogu priustit daleko vise, ali jako ovisi o tebi samom i prioritetima


Stanarine u Irskoj su izuzetno visoke, ali sve postaje lakše ako ste tu s obitelji ili s cimerima. Također, idealno je živjeti blizu posla, iako javni gradski prijevoz i nije skup.

Zanimalo nas je i je li doživjela kakve mrke poglede zbog činjenice da je stranac u Irskoj.

Osobno se osjecam kao doma od prvog dana. Nikada me nitko nije diskriminirao kao stranca. Moj partner je Irac i njegova obitelj i prijatelji su me prihvatili najtoplije. Trenutno zivim na selu – ne moze lokanije/domacije od toga. Ovo društvo i njihov mentalitet je pozitivno, hrvatsko nije, u mom pogledu. U hrvatskoj je sav fokus na negativnom, na problemima, sve je drama, nista ne valja, osuduje se sve i svakog zbog svega i ni zbog cega, moras pazit na sve, kak izgledas, sta radis, sta pricas… Ovdje nit je bitno kak izgledas ni sta nosis. Naravno, i ovdje ljudi imaju probleme, zale se, ali na kraju su pozitivniji kao drustvo i nema nikakvih pritisaka – priča nam mlada mama i zaključuje da se u Hrvatsku ne bi vratila.

Kažu da u Irskoj uvijek pada kiša. Neću reći da nije istina, ali to je više rominjanje kišice nego kiša na kakvu smo navikli u Hrvatskoj. Irska je prekrasna, puno povijesnih i prirodnih mjesta za posjetit, prepuna karaktera i zanimljivosti, dobri ljudi, fina hrana i piće, a kad sunce zapiči sve boje zablješte, i tad vidite da je trava doista zelenija u Irskoj. Preporučila bi svakom da barem dođe turistički

Za kraj je dala i par savjeta za sve koji razmišljaju o selidbi u Irsku:

Dođite s dovoljno novca za barem 3 mjeseca života, fokusirajte se na pronalazak smještaja, proučite kako napravit dobar cv za Irsku i kako najbolje pristupit intervjuima za posao. Imajte na umu da je stanarina skupa, kao i grijanje. Zdravstvo se plaća i nije jeftino, i to je u Hrvatskoj puno kvalitetnije i organiziranije nego u Irskoj

Ako vas zanimaju i druga iskustva iz Irske, pročitajte našu kategoriju s pričama o poslovima i životu u Irskoj.