Vaša iskustva: Švedska nije utopija kakvom je mnogi smatraju

Zbog velikog priljeva imigranata u Švedsku, posao općenito za useljenike i sve koji dolaze ovdje potražiti bolje živote je polarizirajuća tema. Izbjeglička kriza je još uvijek tako bliska i svježa u tolikoj mjeri da je mreža socijalne zaštite u kaosu. Istraživanja su dokazala neke teške podatke o zaposlenju koji se jednostavno ne mogu zanemariti. Na primjer, samo 30% onih koji su stigli 2016. godine su uspjeli pronaći posao (Izvor).

Dio njih se uspjelo zaposliti preko švedskog “Svenska for invandrare” (SFI) programa, koji nudi besplatne satove učenja švedskog jezika svim useljenicima, a većina njih svoj dolazak i prvu godinu življenja provedu pohađajući nastavu i učenje jezika, umjesto da traže posao. Ista stvar očekuje i Hrvate koji nisu upoznati sa švedskim jezikom. No, što nakon toga?

Daleko, najveća zapreka na koju useljenici naiđu prilikom pronalaženje posla je jezična barijera. Morate pričati švedski. I to razinu jezika koja je potrebna za općenito funkcioniranje u privatnom i poslovnom okruženju, a ne samo adekvatno. No, ako ga i naučite, u poslovnom okruženju ćete moći (pa čak i morati) dokazati da bi vi bili bolji izbor za posao od Šveđana.

Petar se preselio u Trelleborg iz Slavonskog broda 2004. godine. Prije ovog “hrabrog” poteza proveo je 15 godina u hrvatskoj vojsci i 6 godina kao upravitelj imovine u privatnoj tvrtki. Jednom, kad je stigao, u Švedskoj se nije mogao zaposliti nigdje. Prošao je kroz sito i rešeto, a zatim je platio privatne sate za Svenska som andraspråk program učenja jezika.

Nakon 18 mjeseci neprekidne nezaposlenosti pristao je neplaćeni pripravnički staž (kao praktikant) koji je na kraju doveo do plaćenog položaja. Rekao je da je “smatrao da je nemoguće dobiti posao bez poznavanja švedskog jezika”.

Barbara, koja se preselila iz Rijeke u Švedsku u potrazi za boljim životom, kaže: “Čak i ako govorite švedski, poslodavci gotovo uvijek vole izvorne govornike.”

“Švedska također ima veliku nezaposlenost u određenim sektorima, tj. osim ako nemate vještine i iskustvo za određenu karijeru, pa čak i savršeno pričate švedski jezik nećete moći pronaći posao.” – priča Barbara.

“Sveučilišta, škole i predškolske ustanove uvijek se bore za pronalaženje novih nastavnika, a međunarodne škole žele učitelje engleskog jezika, što je blagodat svima koji su tek pristigli, i drže takve diplome u rukama.”. Barbara, međutim, dodaje: “Tvrtke u kojima se govori engleski su već prepune imigranata, stoga je teško doći do posla kod njih.”

Švedska, kao i većina zemalja, objavljuje popis kvalificiranih radnika koji su im najpotrebniji – imigranti su ti koji većinom popunjavaju ta radna mjesta jer rade i brže i jeftinije od onih koji su ovdje došli s diplomom u rukama i nemaju dana radnog staža zbog nemogućnosti pronalaska posla u svojoj matičnoj državi.

Mnogi Šveđani nalaze svoje poslove putem društvenih mreža, što je često nepremostiva poteškoća za sve useljenike, za koje je poznato da teško pronalaze prijatelje među skromnim Šveđanima i često se druže s drugim ljudima iz svoje države.

Dijana, koja živi u Švedskoj od 2012. godine, prethodno je radila kao profesionalni kuhar 15 godina u Zagrebu. Kad se preselila u Malmo, nije mogla doći do posla: “Ovdje se dobivaju poslovi usmenim preporukama i ako znate nekoga tko već radi, a da bi vam mogao “srediti” posao. Nikad nisam imala problema u pronalaženju posla dok se nisam preselila ovdje, a putovala sam i radila svuda po svijetu. “ Nakon 3.5 godina potrage, napokon je pronašla posao kao predškolska učiteljica; a ne u onoj industriji za koju ima iskustvo i diplome. “Izvorno sam podnijela zahtjev za posao u predškolskoj kuhinji, ali su očajniči tražili učitelje”.

Naravno, tu je još jedna tabu tema o kojoj nitko ne govori, a to je diskriminacija prema useljenicima. Švedska je teoretski pozdravila izbjeglice i druge useljenike s relativno širom otvorenim rukama, ali u stvarnosti, možete se osjećati vrlo nepoželjno.

“Svi misle da smo mi izbjeglice”, priča Dijana. “Švedska ima stambenu krizu što znači da nemaju za sve dovoljno stanova, a stanodavci mogu odabrati stanare, često rezultirajući time da neće odabrati “strana imena”.

Josip, koji se doselio u Švedsku da bi bio bliži obitelji svoje supruge koja je zapravo Šveđanka, kaže da je, kada se doselio, prijavio za posao u skrbničkom objektu koji je očajnički tražio nekvalificirane radnike. Njegov švedski bio je adekvatan, ali nije savršen, no ime mu je bilo “ne-švedsko”. Kad je nazvao, rečeno mu je da nema posla.

Njegova žena nazvala je trenutak kasnije i predstavila se savršenim švedskim imenom i prezimenom Jensson… “odmah su pitali kada mogu početi raditi”. – priča Josip.

Ružna stvarnost, ali se događa i u većini zemalja koje negiraju ulogu koju igraju teškoće useljenika u pronalaženju posla. Sve u svemu, neki useljenici imaju vrlo pozitivna iskustva sa pronalaskom posla u zemlji snijega i ribe.

“Čula sam od nekoliko Hrvata koji su brzo naučili švedski, da su pronašli pripravničke poslove koji su doveli do punog radnog vremena nakon samo nekoliko mjeseci, ili koji su imali dovoljno sreće da dođu sa impresivnim karijerama ili poznanstvima koja su im širom otvorila vrata. Ali velika većina onih s kojima sam razgovarala rekli su da je pronalaženje posla ovdje svakodnevna borba”. Dijana dodaje: “Živjela sam četiri godine a da me u potpunosti financirao moj dečko, što mrzim. Samo sam htjela raditi u struci.”