Što Vam Najviše Fali u Inozemstvu?

907

Priče iz IrskeSvi mi želimo osigurati sebi bolji život. Zbog toga smo i učinili tako velik korak i preselili se u Irsku. Ili zato razmišljate o odlasku. No svatko ima svoju definiciju boljeg života zbog čega ćete čuti kako je nekima u Irskoj super, a nekima je pak grozno.

Mnogi se vrate doma jer im je jednostavno preteško, dok se neki nikad ne požele vratiti doma jer im je ovdje predobro. Zbog toga svačije mišljenje morate uzeti s rezervom.

Istina je da traženje posla ili traženje stana u Irskoj neće biti ni približno teško kao preživljavanje bez stvari i osoba na koje ste se navikli doma u Hrvatskoj. Svi će vam faliti, i sve će vam faliti. Velik broj ljudi prolazi kroz fazu „Ništa u Irskoj nije dobro kao u Hrvatskoj“, ili „Sve u Irskoj je bolje nego u Hrvatskoj“. No prije ili poslije svi dođu do zaključka da u svakoj državi ima nečeg sto im se sviđa i onog sto im se ne sviđa. Ja imam popis stvari koje mi fale i koje bi odmah dopremila iz Hrvatske da mogu.

Npr, lignje i morski plodovi. Koliko god dućana obišla ja još nisam pronašla smrznute lignje ili morske plodove kakve smo doma mogli pronaći u svim, pa i najmanjim dućanima. No naći ću ih, prije ili kasnije. Ja hoću svoj rižoto. No zato sam pronašla škampe, hobotnice, rakove i odreske bakalara ili lososa koji su puno ukusniji nego sam mislila, i puno jeftiniji nego će doma ikad biti.
Ništa drugo od hrane mi ne nedostaje jer sam sve ostalo sto sam željela uspjela pronaći. Vegeta je bila prva stvar koju smo kupili kada smo stigli.

Fali mi sjedenje u kafiću satima i tračanje s frendicama. Ovdje to nije običaj. Kao sto je njima čudno vidjeti nas kako sjedimo nekoliko sati u kafiću, a popili smo jednu kavu, tako je i meni čudno vidjeti njih kako ručaju po kafićima. Našla sam kafić u kojem mi čaj daju preslatkom vrču koji ga drži toplim cijelih dva sata što ja sjedim tamo. Ja sjednem popiti svoj čaj, a oni svi jedu. Weird. No zato imate Starbucksove na svakom kutku koji imaju svačeg ukusnog. Osim kave s Ledo šlagom!

Fali mi mačak. Ostatak obitelji mogu vidjeti na Skypeu, ali on me ignorira. Zaista je teško je pronaći stan koji prima životinje, zbog čega mi fali još više.

A što mi ne fali?

Ne fali mi knjižnica. Ovdje sam se besplatno učlanila i izbor knjiga je nevjerojatan.
Ne fali mi sunce. Mi smo ovdje došli tokom ljeta kada je doma u Zadru bilo 40 stupnjeva. Sletjeli smo na ugodnih 16.. S vremenom se naviknete. Kada je hladno uvijek možete obući još jedan rukav, kada je vruće ne možeš si tako lako pomoći. Kakve sam priče čula o Irskoj očekivala sam neprestanu kišu, ali u naših prvih 5 mjeseci vidjeli smo je možda 10 puta. I iako ću zvučati kao nadobudni Dalmatinac, njihova kiša i vjetar nisu ništa prema onom što zna biti kod nas. Ovo je ništa prema našoj buri. Svi se uplaše kad malo zapuše, izdaju svakakva upozorenja a ja se samo mislim: O Bože Petra, saberite se.
Ne fale mi shopping centri. Da se mene pita, ja iz Penneyesa ne bi izašla. Ima svašta svašta. Ne moram ni kupiti ništa, samo šetati i gledati okolo što ima.

Ukratko, uvijek će vam nešto faliti, nešto vam se neće sviđati, nešto će vam biti super… Sve su to zapravo sitnice na koje ni ne trebamo obraćati puno pozornosti. Nismo ovdje došli zbog gušta već jer smo željeli bolji život. Za nas i našu obitelj. A lignje ću već negdje naći…