Selimo u Nizozemsku. Kako i zašto?

Donošenje velikih životnih odluka nikad nije lagano. Stresno je i naporno. Oduzme nam sigurno koju godinu života, ali svi se prije ili poslije nađemo u trenutku kada moramo odlučiti nešto važno, nešto što može i potpuno promijeniti naše živote.

Ovo ljeto se pred nama našla jedna od najvećih životnih odluka. Odluka o selidbi, o odlasku negdje daleko, u nepoznato, negdje gdje ljudi ne kartaju briškulu i trešetu, gdje nitko ne zna što su to burek i ćevapi… Napraviti tako velik korak nikad nije lagano. Ljudima oko nas ta naša odluka činila se kao nešto naglo i doneseno bez puno razmišljanja. Činilo se kao da smo se samo jednog jutra probudili i odlučili odseliti. Moj muž kaže da ja sve svoje odluke donosim tako da skočim a tek onda kažem ‘hop’, ali ovaj put ipak nije bilo tako.

Prava istina je da je ta odluka uključivala puno neprospavanih noći, sate i sate razgovora i premišljanja, dane i dane kopanja po internetu u potrazi za informacijama. Dugo smo mi već znali kako je za nas selidba u inozemstvo ispravan put, samo što nismo imali dovoljno hrabrosti za napraviti konačni skok u nepoznato. Imali smo svoj stan, odlične poslove, sređen život u Zagrebu… Selidba se nije činila kao nešto što bi mi trebali napraviti.

„Svi će misliti da smo ludi“, pomislili smo mnogo puta. I tako je i bilo. Kad smo svoju odluku rekli svima oko nas, mnogi su nam i u lice rekli da smo ludi, a bilo je tu i puno grubljih riječi. „Pa zašto idete, što vam ovdje fali“, pitaju nas prijatelji, roditelji, poznanici…
Što je to na kraju presudilo? Svima koji me to pitaju kažem istu stvar: „Pogledajte Dnevnik ili otvorite bilo koji naš portal i krenite čitati vijesti iz Hrvatske – eto vam bar tisuću razloga zašto ne želimo ovdje odgajati dijete.“ Neke ušutka, a neki samo odmahnu rukom i pomisle: „Ludo pa živi“.

Ali tako je kako je. Odluka je pala i nema više povratka nazad. Sljedeći korak bio je odlučiti gdje se to točno vidimo, koji je to grad u kojem ćemo okrenuti novu stranicu. Bilo je mnogo gradova koje smo nekad posjetili turistički i pomislili: „Ovdje bi baš bilo lijepo živjeti“. Nismo se odmah odlučili za Nizozemsku. U igri su bile i Danska i Irska. Meni čak i Ujedinjeno kraljevstvo i Njemačka.

Irska se činila kao najlakši izbor – svi pričaju engleski, puno je Hrvata već tamo odselilo, a čak imamo i dosta bliske rodbine koja već godinama živi na ovom zelenom otoku. I nekih tjedan dana činilo se da je Irska pobjedila. Već smo svima pričali kako je Irska naš izbor. Ali jedan dan sam malo stala i razmislila: „Kad smo se već odlučili na tako velik korak, zašto onda biramo ono što je najlakše?“. Muž je shvatio što želim reći i Irska je otpala, a na tron se popela Nizozemska.

Zašto baš Nizozemska? Muž je imao neke svoje razloge: Nizozemska je, uz Irsku, najveći IT centar Europe, ima najbrži internet u Europi, a i kao veliki ljubitelj vožnje biciklom bio je oduševljen činjenicom da je bicikl tamo glavno prometalo. Moji razlozi bili su malo drugačiji: Nizozemska je dobro povezana s ostalim europskim zemljama što je čini odličnom polazišnom točkom za brojna druga putovanja. Klima je umjerenija nego u Skandinavskim zemljama. I kao jedan od nama najbitnijih razloga je multikulturalnost i liberalnost.

I što dalje? Selimo 9. veljače 2019. godine. Odbrojavamo dane. Pripreme su krenule. Nema više pitanja ‘zašto?’ i ispred nas samo ostaje ‘kako?’.
Kako? Pa pomalo, rekli bi mi Dalmatinci, kako drugačije?