Jeste li se ikad zapitali kakav je život u inozemstvu ili kako možete predavati hrvatski jezik u nekoj stranoj zemlji? Ako je vaš odgovor na bilo koje od tih pitanja potvrdan, onda ste na pravom mjestu.
Danas vam donosimo priču mlade profesorice hrvatskog i talijanskog jezika koja je odlučila predavati “ne tako popularan jezik” u stranoj zemlji.
Aleksandra živi i predaje hrvatski jezik u Bologni u Italiji. Samo nekoliko mjeseci nakon što je diplomirala, odlučila je odbaciti ideje o doktoratu i učiniti sve da dobije talijansku vizu za studiranje talijanskog jezika uz redovan rad. Trenutno radi kao učiteljica hrvatskog jezika u privatnoj školi u središtu grada. Budući da je Bologna samo sat i pol vremena daleko od Firence i dva i pol sata daleko od Milana, savršen je odabir za stvaranje doma. U slobodno vrijeme, Aleksandra putuje Italijom iskorištavajući sve prednosti dobro organiziranog sustava javnog prijevoza i daje privatne poduke Hrvatima iz talijanskog i engleskog jezika.
Talijanska birokracija je poznata po tome što je zbunjujuća i teško je shvatiti što vam sve od papirologije treba, no, mi Hrvati, navikli smo na takvu vrstu kompliciranosti i spremni smo na sve. Tako je i Aleksandra bila spremna na komplikacije vezane za vizu vezanu za studiranje i rad.
“Preselila sam se u Italiju da bih pronašla posao u struci, kao profesorica hrvatskog jezika. Gdje mi je bila pamet, pitate se? Hrvati misle da je već dovoljno teško dobiti u Hrvatskoj posao u struci, a kamoli u inozemstvu, i to kao profesor ne-tako-popularnog stranog jezika. Griješe…” – govori nam Aleksandra.
“Upravo mi je to omogućilo da biram gdje ću raditi, jer Hrvata u Italiji ima puno, a Talijani žele naučiti malo hrvatskog. Prihvatila sam ponudu za rad kao predavač hrvatskog jezika u jednoj privatnoj školi u Bologni jer mi se učinila da ima najkvalitetniji program, a ni plaća nije tako loša”.
Na naše pitanje “Zašto baš Italija?”, Aleksandra odgovara: “Mnogi me pitaju zašto sam se odlučila baš za Italiju, zašto ne Englesku ili Irsku, Njemačku… Pa, njemački jezik ne znam dovoljno dobro da bih se tamo preselila, a Englesku i Irsku nisam odabrala jer osobno smatram da je konkurencija već dovoljno žestoka iz priča kolega profesora koji su odlučili svoj život preseliti u jednu od tih država.” – priča nam Aleksandra i nastavlja kako je oduvijek voljela talijanski jezik i njihovu kulturu, najsličnija je našoj sa malo većom dozom romantike.
Na naše pitanje nedostaju li joj obitelj i prijatelji odgovara kako je bila spremna na to da će ostati sama, u stranoj državi, bez ikakve podrške ako se nešto loše dogodi.
“Naravno, nedostaje mi obitelj i prijatelji, ali stvarno uživam u ovoj solo avanturi. Kada putujete i živite sami naučite mnogo važnih vještina poput toga kako se zalagati sami za sebe i komunicirati s nekim tko ne govori istim jezikom kao i vi.”
O selidbi i prilagodbi o životu u Italiji priča s jednakim žarom: “Prijelaz je bio stvarno jednostavan u početku! Kad sam prvi put stigla, sve je bilo sjajno i novo. Osjećala sam se kao da sam na odmoru! Još uvijek imam taj osjećaj u određenoj mjeri, no što ste duže ovdje to vam se s vremenom neke stvari otežaju. Završila je faza “medenog mjeseca” i počela sam razmišljati o tome što bi bilo da se vratim kući. Nemojte me krivo shvatiti, volim živjeti u Italiji, ali treba vremena da se prilagodite novoj kulturi i sve više mi počinje nedostajati obitelj.”
Ono što nas je najviše zanimalo su svakako sami troškovi života te smo otkrili da su troškovi života u Bologni slični kao kod kuće, no plaće su puno više. Najam je oko 500 € mjesečno, a namirnice vas mogu izaći i do 150 €. Ako uzmete u obzir da prosječna plaća za učitelja hrvatskog jezika iznosi od 1500 – 2000 € mjesečno (ovisno o tome koliko sati imate odrađenih) obično vam ostaje nešto novca nakon što platite račune i ostale troškove.
“Ako planirate izlaziti svaku večer na večere i hraniti se vani, te kupovati luksuznije marke, teško da će vam išta ostati. Isto kao i u Hrvatskoj.” – zaključuje Aleksandra
Ono što nas je podjednako jako zanimalo su i negativne stvari s kojima se Aleksandra susrela, a na što bi trebali biti spremni ako se jednog dana odlučimo preseliti u Italiju.
“Jedina negativna stvar s kojom sam se susretala je birokracija. Službenici koji sjede u istom uredu će vam dati različite odgovore. Čak ćete dobiti i različite odgovore od iste osobe ako dođete recimo sutradan pitati za istu stvar! Čini se da ne postoji jasan i jednostavan način dobivanja informacija ili potrebnih dokumenata.” – priča Aleksandra i ne čini nam se da se birokracija u Italiji puno razlikuje od naše.
Za kraj smo ju zamolili da podijeli pokoji savjet našim čitateljima, a za koje smatra da bi bili korisni svima koji se odluče za život i rad u Italiji.
- Dođite u Italiju legalno. Ako živite u državi izvan Europske unije, to znači da morate zatražiti vizu. Mnogi dolaze u Italiju sa turističkim vizama i ostaju raditi, te se često suočavaju s problemima kao što je najam stana ili osiguranja na poslu jer su im potrebni određeni pravni dokumenti.
- Pripremite si financije tako da budete spremni za život barem 3 mjeseca bez ikakvih primanja. Većina poslodavaca isplaćuje plaću jednom mjesečno (kao i u Hrvatskoj) tako da može potrajati neko vrijeme da budete bez ikakvih primanja. Dok nađete posao (posebice ako dolazite van sezone zapošljavanja), dok počnete raditi, računajte da morate raditi mjesec dana prije nego dobijete prvu plaću.
You must be logged in to post a comment.