Pričat će ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli…

1579

Trudit ću se da ova moja mala ‘kolumna’ bude od pomoći svima koji planiraju seliti u Nizozemsku, te da uvijek uključuje što više korisnih informacija o selidbi. Ovog puta neće biti tako. Ali nekad se morate malo i ispuhati, zar ne? E pa sad jedošlo vrijeme za jedan takav tekst. Ispušni ventil.

Jednom kad krenete intenzivnije razmišljati o selidbi, dobro promislite s kim ćete to podijeliti. Naime, svi oko vas imat će svoje mišljenje o selidbi u stranu zemlju te će osjećati svojom svetom dužnošću uvjeriti vas da griješite. Uglavnom će to biti negativno mišljenje, jer oni s nečim pozitivnim već su vani. Ako selite trbuhom za kruhom, ljudi će još nekako imati razumijevanja. Ali ako imate posao (bilo kakav posao) u Hrvatskoj, a vi selite, e pa onda će vam očitati bukvicu.

Započnimo s gastarbajterima koji su penziju zaradili u Njemačkoj i sad u Hrvatskoj žive ko bubreg u loju. Žive mirnim životom u dvokatnici za koju ne plaćaju kredit i mogu si priuštiti što žele. Kupuju skupi omekšivač. Brancin im je svakodnevno na jeloniku. Ne kupuju na rate. E pa ti divni ljudi će vas uvjeravati kako radite najveću grešku na svijetu. Dat će sve od sebe da vam objasne zašto bi vam bolje bilo da ostanete.

selidba nizozemska

„Jer oni ipak znaju najbolje. Oni su to prošli. Ko ovo naše more može platit. Pa vani ćete se uvijek osjećati kao stranci. A da ne pričamo o tome koliko ima stranaca, nikad se nećeš osjećati sigurno. A kakvih sve ljudi ima… „


Nemojte ih ni pitati zašto se nisu ranije vratili kad im je već bilo tako teško. I taj odgovor će uspješno okrenuti protiv vas uvjereni da od njih nema većih domoljuba.

Od njih su bolji samo oni koji nikad nisu išli dalje od Hrvatske. Eventualno u dragu nam Bosnu i Hercegovinu. Oni su uvjereni da je Hrvatska raj na zemlji. U Hrvatskoj nema posla za mlade obrazovane ljude? Nema veze, pa Hrvatska ima Plitvice. U Hrvatskoj školstvo ide na gore umjesto na bolje? Nema veze, pa mi imamo najljepše more. S njima uopće ne trebate raspravljati. Krenite dalje.

A što je sa susjedima s kojima ste do maloprije bili samo na bok-bok? E pa i oni sad imaju pravo reći vam svoje mišljenje. Znate, susjed s prvog kata ima sestričnu u Nizozemskoj. Cijeli život bila je gore ali se vratila ovdje kad je otišla u mirovinu. Djeca su joj još gore. Rijetko dolaze u Hrvatsku. Ali teško im je. Nije to kao kad nas. Stalno rade. Jadni ljudi, jel da? Imaju posao i moraju raditi. Ne bi im tako bilo u Hrvatskoj. A ona susjeda s petog kata, znate, ona ima brata u Australiji. Taj se vrati ljeti u Hrvatsku i stalno priča kako mu fali. Ne bi se nikad vratio. Al fali mu, znate..

Ni vaši bližnji neće biti od velike pomoći. Njih ćete pak donekle razumijeti. Za njih je sve to jedan veliki šok. Odlazi im netko koga vole i ko će im nedostajati. Ono što nećete razumijeti su grube riječi koje će svakodnevno dolaziti u vašem smjeru, pogotovo ako s vama sele i djeca: Upropastit ćete dijete, neće se snaći, neće znati otkud je…
Što reći na to? Kimati glavom i nadati se da će ih proći.

Ponadate se da ćete podršku pronaći u nekoj od Facebook grupa s ljudima koji su već odselili? E tu ste se tek grdno prevarili. Tamo ćete u jednom jedinom danu početi preispitivati vašu odluku. Neće vam biti jasno zašto ljudi uopće još žive u Nizozemskoj (ili bilo kojoj drugoj zemlji za koju ste se odlučili) ako im je tako loše. Ne sviđa im se vrijeme, ne sviđa im se hrana, ne sviđa im se zdravstvo, ne sviđaju im se škole, ne sviđaju im se ljudi… Zašto ste vi još tu? Na kraju shvatite da se jednostavno i oni moraju negdje ispuhati a na forume ili facebook grupe uglavnom dolaziš izbacit ono negativno iz sebe, pa onda ispadne da ništa ne valja. A zapravo većina valja.

I što sad? Ako ste vi sigurni u vaš odlazak, neće vas ništa dirati. Bitno je da znate zašto ste donijeli tu odluku, a to što selo priča – zar je to ikad bilo bitno?