Priča Dviju Njegovateljica iz Đakova: “U Austriji zaradim u dva tjedna koliko bi u Hrvatskoj za 3-4 mjeseca”

3545

Jedno od najtraženijih zanimanja u Austriji su njegovatelji/njegovateljice. Njihov rad u Austriji je reguliran na dva načina. Osoba se može zaposliti u agenciji koja se time bavi i biti njihov zaposlenik, ili postati samostalni obrtnik i vanjski suradnik agencije.

Mi vam danas donosimo priču dviju prijateljica koje rade kao njegovateljice u Austriji, jedna kao djelatnik agencije, druga kao samostalni obrtnik.

Josipa (29)  i Martina (34) su, kao i mnogo njihovih sugrađana iz Đakova, zbog nemogućnosti pronalaska posla u Hrvatskoj počele razmišljati o odlasku na rad u inozemstvo. Obje su u braku i obje imaju djecu.

njegovateljice u austriji

Pitaju me kako mogu ostaviti djecu i otići raditi. Ljudi ne razumiju da sam na to prisiljena da bi moja djeca imala zadovoljene osnovne potrebe, da to radim upravo baš za njih“ – kaže Martina.  Obje su na Zavodu za zapošljavanje saznale za povećanu potražnju za njegovateljima u Austriji i odlučile pokušati. „Prvi korak je bio završiti tečaj za njegovatelje jer bez toga nije bilo moguće dobiti ovaj posao budući da sam po struci kozmetičar, a nužno je imati nekakav vid medicinske ili srodne izobrazbe“ – dodaje Josipa.

Josipa je otišla u Austriju prije 3 godine. „Jezik relativno dobro znam tako da mi to nije bio problem. Kada sam stigla u Austriju, prvih tjedan dana sam bila u jednom malom hostelu dok sam riješila svu papirologiju. Šefica je bila jako ljubazna i pomogla mi je oko svih papira koje sam trebala da bih se mogla zaposliti i početi raditi. Kada su papiri bili riješeni, odvezla me na adresu na kojoj ću raditi, upoznala me s obitelji i moj posao je počeo. Ranije smo dogovorili da ću mjesec dana raditi, mjesec dana biti kod kuće u Hrvatkoj. Plaću smo također ranije dogovorili. Taj prvi turnus mi je bio prestrašan. Živjeti s pacijentom u kući i pružati 24-satnu njegu je potpuno drugačije nego raditi u bolnici 8 sati i otići kući po završetku smjene (kao što je to bilo na praktičnom dijelu tečaja koji sam odrađivala u bolnici u Osijeku). Osjećala sam se potpuno izgubljeno, budila se noću sva u znoju… Ali, izdržala sam tih prvih mjesec dana, dobila svoju prvu plaću i sjela na autobus kući jer je slijedio mjesec dana odmora. Nakon druge ture od mjesec dana rada sam se potpuno priviknula na život s pacijentom. Nakon godinu dana rada u toj obitelji, nastali su problemi. Naime, jedan od sinova gospođe koju sam njegovala se vratio kući sa školovanja i počeo mi zagorčavati svakodnevicu. Tretirao me kao sluškinju, kao da sam dužna i njemu praviti ručak i spremati za njim, derao se na mene. Nikako mu nisam mogla objasniti da ja nisam tu da bih njegovala njega nego njegovu majku. Nosila sam se sama s njime kako sam god znala dok mi nije počeo noću lupati po vratima sobe i nazivati me svakakvim pogrdnim imenima. Tada sam se zabrinula za vlastitu sigurnost. Odmah ujutro sam nazvala u agenciju i ispričala im što se događa. Naravno, agencija je stala uz mene i šefica je isti dan došla po mene.  Poslali su me kući u Hrvatsku na mjesec dana dok mi dogovore rad u drugoj obitelji. I tako su i napravili. Nakon mjesec dana odmora, ponovno sam bila u Austriji, u novoj obitelji, s novim pacijentom. Uskoro će biti 2 godine otkako sam na novoj radnoj poziciji i za sada je sve u redu. Probleme nemam, ali, i da se dogode, znam da će agencija opet stati iza mene i zaštititi me. Mjesec dana radim, mjesec sam kod kuće i uživam sa svojom obitelji. Taj mjesec dok radim i dok nisam s djecom mi je strašan, ali, kada vidim koliko smo mi kao obitelj napredovali, kada vidim da mojoj djeci ništa ne nedostaje, vidim da moj trud vrijedi.”

posao u austriji

Martinina priča se ne razlikuje puno, osim činjenice da ona nije zaposlenik agencije, ona je samostalni obrtnik. „Posao sam prije godinu i pol pronašla uz posredovanje Zavoda za zapošljavanje. Oni su me uputili kojoj agenciji da se obratim kako bi mi pomogli oko administrativnih poslova vezanih za otvaranje obrta i kako bih s njima sklopila ugovor o suradnji. Svi su bili izuzetno susretljivi i pomagali mi na svakom koraku. Nakon što sam uspješno otvorila svoj obrt, s agencijom sam dogovorila sve detalje i naša je suradnja počela. Dogovorili smo moju brutto plaću, rad u turnusima od 2 tjedna (2 tjedna radim, 2 tjedna sam slobodna). Agencija me uputila korisniku, uselila sam se i počela s radom. Početak je, očekivano, bio težak. Prvi turnus od 2 tjedna odmora sam odlučila da neću ići kući nego ću ostati u Austriji kako bih riješila sve obaveze koje sam imala. Očekivala sam da će mi trebati dosta vremena dok to sve riješim budući da u biti nisam ni sama bila sigurna što sve moram, gdje i kako. No, i tu je agencija uskočila. Stvarno su mi puno pomogli, od toga što su mi rekli koja je od uplatnica koje sam imala u rukama za koju obavezu do toga da su mi što moram platiti svaki mjesec, a što se plaća kvartalno. Zaista su mi puno pomogli, sve mi objasnili i praktički mi prstom pokazali što, gdje i kako trebam napraviti. Sa svime sam bila gotova za 3 dana i ipak sam otišla kući svojoj djeci.  Za sve ovo vrijeme, nisam imala problema. No, znam za situacije gdje su se njegovateljice jako neugodno iznenadile. Jednoj gospođi, također iz Hrvatske, nitko u agenciji preko koje je radila nije objasnio da je ona njegovatelj samo korisnika usluge, ne cijele obitelji. Nitko joj nije rekao da se njezina plaća koju dogovara s agencijom izražava u brutto iznosu i da od tog iznosa ona mora sama platiti sve doprinose, osiguranje, naknade i sve ostalo. Nakon nekoliko mjeseci rada, kada su joj na naplatu došle sve obaveze koje je imala, njoj od plaće nije ostalo gotovo ništa. Jako se neugodno iznenadila i odustala od posla. Strašno je to da žene uopće nisu upoznate s uvijetima rada, sa svojim pravima, ali i obavezama. Budući da nisu upoznate s time koje sve troškove moraju podmiriti od svoje plaće, žene nerijetko pristaju raditi svašta za jako malu plaću. Kada sve obaveze dođu na naplatu, shvate da nemaju nikakvu zaradu i odustanu. Tu mislim da bi ipak Zavod za zapošljavanje trebao malo bolje informirati ljude koje upućuju na rad u inozemstvo kako se ljudi ne bi neugodno iznenadili i, na kraju krajeva, bili u minusu nakon nekoliko mjeseci rada.“

Dakle, najbitnije je dobro se informirati o tome gdje idete, što ćete raditi i koliko ćete za taj posao biti plaćen. Uvijek imajte na umu da se plaće u inozemstvu izražavaju u brutto iznosu i da se od tih plaća plaćaju sve obaveze i svi doprinosi. Iako nije jednostavno ostaviti obitelj i otići u inozemstvo raditi, najveći broj osoba koje to učine kažu da vrijedi.

Dva tjedna radim, dva tjedna sam kod kuće. Zaradim za ta dva tjedna rada koliko sam u Hrvatskoj imala plaću za 3-4 mjeseca. Nije lako biti odvojen od obitelji, ali ova dva tjedna dok sam kod kuće, samo sam njihova i sve vrijeme provodim s njima, uživajući bez financijskih problema“ – poručuje Martina.