Beč je najbolji grad za život i posao na svijetu

235

Austrija je jedna od napoželjnijih država za život i posao u Europi. Glavni grad Beč već petu godinu zaredom proglašen je najboljim europskim gradom za kvalitetan život.

Ne samo zbog kvalitete života, već i sama blizina Hrvatske privlače mnoge Hrvate baš u Austriju. Prema službenim državnim statistikama, preko 35.000 Hrvata živi samo u Beču!

Mladić iz malog Travnika u velegradu poput Beča

I naš sugovornik odabrao je baš Beč kao svoj novi dom. Nenad je mladić rodom iz Travnika, koji je studirao u Splitu i Mostaru gdje je i na kraju završio Studij filozofije i germanistike. Zbog nemogućnosti pronalaska posla, odlučio je svoju sreću potražiti u inozemstvu.

Nenad je još davne 2012 godine odselio u Beč i kako sam kaže:

Neki konkretan razog zašto sam baš odselio za Beč ne mogu navesti jer se to dogodilo slučajno. Nije bilo planirano da se odselim baš u Austriju, odnosno u Bečpriča Nenad.

Posao u Beču: Radni uvjeti i mogućnost napretka

Posao u Beču je našao jako brzo. Nakon samo sedam dana boravka u Beču, počeo je raditi.

Trebalo mi je svega 7 dana da nađem prvi posao. Posao naravno nije bio vezan uz moju struku, ali sam bio zadovoljan. Tebalo mi je godinu dana da nađem posao u svojoj struci koji i dalje radim, znači već 8 godina i zadovoljan sam.

Na pitanje o tome mogu li se usporediti radni uvjeti u Hrvatskoj i Austriji, kakve su mogućnosti napredovanja te što bi izdvojio kao najveću razliku, Nenad nam je odgovorio:

Radni uvijeti su dosta bolji. Radno vrijeme se poštuje, što znači ukoliko ste prijavljeni na 40 sati tjedno vaša dužnost je da radite samo tih 40 sati. Svaka minuta koju radite preko tih 40 sati se ili novčano nadoknađuje ili dobijete, kada imate dovoljno prekovremenih sati, slobodne dane. Meni je jako važno da nisam dužan duže ostajati i da sam mogu odlučiti kakvu nadoknadu za svoj prekovremeni rad želim. Pored toga ne primam samo 12 plaća, nego čak 14. Radnička komora u Austriji se stvarno zalaže za prava radnika, tako da i poslodavci paze da ispoštuju potpisani ugovor.

Posao u Beču

Mogućnosti za napredovanje samo ovise o osobi, tko god želi napredovati, to i može. Svaka firma je dužna godišnje izdvajati određena sredstva s kojima svaki radnik sam raspolaže i koja može koristiti za stjecanje dodatnih kvalifikacija i samim tim napredovati na poslu – govori nam Nenad.

Kupujem stvari koje i kad želim

Mogu si priuštiti, po mom mišljenju, normalan život. Mogu poplaćati sve račune i pokupovati sve životne potrepštine. Kad sa svojom obitelji odem na godišnji odmor, ne moram paziti na svaki novčić koji ću potrošiti. Kupim si stvari koje mi se svide bez da mjesecima moram štediti. Naravno, ne mogu si svake godine priuštiti novi auto, ali to ni ne smatram normalnim.

Život u Beču: Cijene stana su u Beču jeftinije nego u Zagrebu

Kao i svugdje na Zapadu, cijene nekretenina su visoke. No, kad se uzme u odnos sa zarađenom plaćom, onda se cijena stana primjerice u Zagrebu i Beču ne razlikuju puno.

Živim u unajmljenoj nekretnini. Cijene su u odnosu na plaće ok, ali bih lagao kada bih rekao da je jako jeftino i da ne bih bio sretan da je jeftinije. No, treba uzeti u obzir i gdje živim. Maksimalna cijena po kvadratu stana je u Autriji zakonski definirana, tako da vlasnici stanova i kuća ne mogu tražiti neke cifre koje samo nasumice odrede – kaže Nenad.

Život u Beču

Brzo sam se asimilirao, ali se ne osjećam kao da sam “kući”

S Nenadom smo razgovarili i o pitanjima kakvi su Austrijanci prema strancimam, mogu li se stranci osjećati domaće i jel im se teško asmilirati u novoj sredini, te nam odgovara:

Smatram da sam se jako dobro asimilrao u lokalno stanovništvo. Treba uzeti u obzir da se nalazim u Beču, gdje živi preko 300.000 ljudi sa područja bivše Jugoslavije.

Na pitanje hoću li se ikada ovdje osjećati “domaće” je jako teško odgovoriti. S jedne strane da, jer se osjećam prihvaćeno i asimilirano u društvo. Dok, s druge strane ne, jer kada pričam o tome da idem “kući”, nikada ne mislim na Beč.

Kako sam kroz fakultet bio vezan uz Njemačku i Austriju te odlično poznavao jezik, proces prilagodbe meni uopće nije teško. Kad bolje razmislim, upravo je to ujedno i glavni razlog zašto sam se odlučio odseliti ovdje.

Povratak u Hrvatsku

Unatoč otežanim uvjetima života u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ipak mu nije žao što nije ranije otišao u Beč.

Nije mi žao što nisam ranije otišao u inozemstvo. Smatram da je iskustvo koje sam stekao, odrastajući u državi, u kojoj sistem baš i ne funkcionira kako bi trebao odnosno kako bi mogao, jako vrijedno i da mi je to iskustvo dosta pomoglo da se prilagodim na nove životne uvjete. Čak i da bi životni uvijeti “kući” postali bolji nego u Austriji, ne bih se vratio ni u Hrvatsku ni u Bosnu i Hercegovinu.

I za kraj smo ga pitali što bi rekao svojoj djeci da jednog dana požele živjeti u Hrvatskoj:

Ukoliko bi moja djeca jednog dana izrazila želju za životom u Hrvatskoj, ne bi ih odgovarao od toga. Maksimalno bi ih podržao u toj odluci. Smatram da sami trebaju sebi stvoriti sliku o situaciji te odlučiti o tome odgovara li im život u Hrvatskoj ili ne. Možda baš u Hrvatskoj oni pronađu sebe i svoju sreću, nikada se ne zna.

Ukoliko Vas je priča Nenada zainteresirala za posao u Beču, svakako pročitajte neke zanimljive činjenice o Austriji.