Posao i život u Austriji: iskustvo mlade mame Ane

Razlozi odlaska u Austriju

Iako velika većina mladih trbuhom za kruhom ide u Irsku, Veliku Britaniju ili Njemačku, mlada mama Ana i njen muž su se odlučili za posao i život u Austriji.

– Odselili smo se u Austriju, grad Bad Aussee u srpnju 2016. godine. Austriju smo izabrali jer nam je blizu Hrvatske s obzirom na ostale zemlje i gradove. Tu nam živi obitelj, pa smo se lakše snašli – kaže Ana.

 – Ponajviše smo otišli zbog plaće, koja je ovdje znatno veća u odnosu na hrvatske, zatim boljeg zdravstva, posla u struci… Jednostavno smo vidjeli bolju budućnost za stvaranje obitelji– dodala je Ana koja je u međuvremenu postala ponosna mama dječaka.

Posao i život u Austriji: Uvjeti rada, plaća, motivacija

Na pitanje je li našla posao i kako je zadovoljna odgovara –Posao u Autriji me čekao i počela sam raditi odmah čim sam stigla,što je bilo prije tri godine. Trenutno sam još uvijek na porodiljnom i radim samo pola radnog vremena. Sa svojim sadašnjim poslom sam prezadovoljna i nebi ga mijenjala.

Na pitanje najveće razlike posla u Austriji i Hrvatskoj, odgovorila je – Prva stvar u vezi radnih uvjeta na koju pomislim je definitivno odnos šefova prema radnicima. To je ovdje itekako drugačije. Više te cijene kao osobu i kao radnika bez obzira jesi li čistačica ili na nekoj višoj poziciji. Imaš u svojih osam sati radnog vremena obaveznu tridesetminutnu pauzu. Svaki prekovremeni sat se piše i dodatno isplaćuje. Imaš godišnji od pet tjedana i možeš ga koristiti kada tebi odgovara. Uz sve to imamo i slobodna dva dana u radnom tjednu.

Ono što današnjeg mladog čovjeka motivira je i mogućnost napretka u poslu kojem radi. Kad smo ju upitali kakvo je stanje u Austriji, odgovorila je – Mogućnost  napredovanja je individualna jer svatko ima drugačije ciljeve i poglede. Ali smatram da jedina prepreka u napredovanju je znanje njemačkog jezika. Bez znanja njemačkog jezika teško da ćeš i napredovati.

Slobodno vrijeme: Vrijeme za obitelj i prijatelje

Često odlazak za boljim primanjima donosi manjak slobodnog vremena za obitelj i prijatelje. Naša sugovornica kaže da ipak u odnosu na život u Hrvatskoj, sada si mogu znatno više toga priuštiti. Imaju puno više slobodnog vremena nego što su imali dok su bili u Hrvatskoj.

– Njemački jezik nisam znala i samim time sam znala da ću morati početi s nekim “težim” poslom. U mom slučaju je to bila – sobarica u hotelu. S vremenom njemački jezik se svlada, tako sam ga i ja usavršila, iako još ne u potpunosti. Sada već mogu lakše komunicirati i sama obavljati odlazak u banku ili kod doktora, za koje mi je do prije tri godine bio potreban prevoditelj– dodala je Ana.  

Kako kaže mlada Slavonka, trenutno žive u iznajmljenom stanu, ali im je cilj kupit neku nekretninu. Cijena najma je skuplja,ali u obitelji gdje oboje rade i nije tako teško živjeti, štedjeti i plaćati stanarinu.

Posao i život u Austriji, ali i dalje stranac….

Na pitanje osjeća li se kao stranac,mlada mama odgovara – Nije baš jednostavno prilagodit se drugoj državi, ljudima, običajima.. Iako više vremena provodimo sa našim ljudima nego Austrijancima,smatram da sam to uspješno savladala.

Da, osjećam se kao stranac, i mislim da će to tako uvijek bit i da se nikad ne možeš u tuđoj zemlji osjećati kao što bi se osjećao da si u Hrvatskoj. Proces prilagodbe na novu sredinu i novi život je bio zaista težak. Još im uvijek nije lako, a često se znala osjećati kao dijete u odraslom tijelu. – Ne znaš jezik. Ne poznaješ ljude. Ne poznaješ grad. Nisi tu odrastao. Ništa te ne veže za tu zemlju, za ove ljude. Ali sa vremenom postaje lakše i privikneš se.

Navodi i kako je razlika društvenog života sada i prije velika. – Kada smo došli, svi su već imali svoje živote. Mi smo tek došli stvarati svoj. Osobno mislim da se u Hrvatskoj ljudi više druže i da je bolji društveni život nego u inozemstvu.

Na pitanje jeli joj žao što prije nije odselila odgovorila je – Ne, samo mi je ponekad žao što nisu moji roditelji otišli pa da sam u ovoj zemlji odrasla zajedno sa svojom obitelji.

Povratak u Hrvatsku

I na kraju, kakav savjet bi vlastitoj djeci dala kada bi poželjela živjeti u Hrvatskoj? Može li Hrvatska postati utočište?! Mjesto za bolji život, prosperitet ili nečiji životni san?! Može li tuđa domovina postati vlastita ili vrijedi „svugdi idi i vidi ali kući se vrati“?!

Hm…ne znam, to je stvarno teško pitanje. Bilo bi mi teško išta reći. Svakako bi ih savjetovala da ostanu ovdje u Austriji, a na njima je da odluče.