Novi život mlade mame u Austriji: Više te cijene kao osobu i kao radnika, bez obzira jesi li čistačica ili direktor

1095

Iako velika većina mladih trbuhom za kruhom ide u Irsku, Veliku Britaniju ili Njemačku, mlada mama Ana i njen muž su se odlučili za Austriju.

– Odselili smo se u Austriju, grad Bad Aussee u srpnju 2016. godine. Razlog zbog kojeg smo izabrali baš Austriju je taj što nam je blizu Hrvatske s obzirom na ostale zemlje i gradove. Mjesto Bad Aussee smo izabrali jer nam je tu familija pa smo se lakše snašli – kaže Ana.

 – Moji razlozi odlaska u inozemstvo su ponajviše bili plaća koja je ovdje znatno veća u odnosu na hrvatske, bolje zdravstvo, posao koji nikako nismo mogli naći u struci, i vidjeli smo bolju budućnost za stvaranje obitelji – dodala je Ana koja je u međuvremenu postala ponosna mama dječaka.

Na pitanje je li našla posao i kako je zadovoljna odgovara – Da, u radnom odnosu sam sve tri godine otkako smo ovdje. Posao me čekao i počela sam raditi odmah čim sam stigla. S tim da sam još uvijek na porodiljnom i radim samo pola radnog vremena. Sa svojim sadašnjim poslom sam prezadovoljna i nebi ga mijenjala.

posao u austriji

Napominje  što se znatno razlikuje u usporedbi sa uvjetima rada u Hrvatskoj – Prva stvar u vezi radnih uvjeta na koju pomislim je definitivno odnos šefova prema radnicima. To je ovdje itekako drugačije. Više te cijene kao osobu i kao radnika bez obzira jesi li čistačica ili na nekoj višoj poziciji. Imaš u svojih osam sati radnog vremena obaveznu tridesetminutnu pauzu. Svaki prekovremeni sat se piše i dodatno isplaćuje a svojih pet tjedana godišnjeg koristiš kada tebi odgovara a ne kada ima najmanje posla pa ćeš im biti manje potreban. Uz sve to imamo i slobodna dva dana u radnom tjednu.

Ono što današnjem mladom čovjeku služi kao motivacija je i mogučnost napretka u poslu kojem radi. Kad smo ju upitali kakvo je stanje u Austriji, odgovorila je – Mogućnost  napredovanja je individualna jer svatko ima drugačije ciljeve i poglede. Ali smatram da jedina prepreka u napredovanju je znanje njemačkog jezika. Bez znanja njemačkog jezika teško da ćeš i napredovati.

Često odlazak za boljim primanjima donosi manjak slobodnog vremena za obitelj i prijatelje, ali naša sugovornica kaže da ipak u odnosu na život u Hrvatskoj, sada si mogu znatno više toga priuštiti a i imaju puno više slobodnog vremena nego što su imali dok su bili u Hrvatskoj.

Njemački jezik nisam znala, i samim time sam znala da ću morati početi s nekim “težim” poslom što je u mom slučaju bila – sobarica u hotelu. S vremenom i okruženjem njemački jezik se svlada, tako sam ga i ja, ne baš u potpunosti usavršila ali sada već mogu lakše komunicirat i sama obavljati odlazak u banku ili kod doktora, za koje mi je do prije tri godine bio potreban netko tko priča njemački – dodala je Ana.  

Kako kaže mlada Slavonka, trenutno žive u iznajmljenom stanu, ali im je cilj kupit neku nekretninu. Cijena najma je skuplja ali u obitelji gdje je dvoje u radnom odnosu i nije tako teško živjeti, štedjeti i plaćati stanarinu.

Može li se u „tuđini“ osjećati kao svoj na svome ili se ipak osjećaš kao stranac?! Može li tuđa domovina postati vlastita ili vrijedi „svugdi idi i vidi ali kući se vrati“?! U razgovoru sa mladom mamom smo doznali – Nije baš jednostavno prilagodit se drugoj državi, ljudima, običajima, ali smatram da sam to uspješno savladala. Iako više vremena provodimo sa našim ljudima nego Austrijancima. Da, osjećam se kao stranac, i mislim da će to tako uvijek bit i da nikad ne možeš u tuđoj zemlji se osjećat kao što bi se osjećao da si u Hrvatskoj. Dodaje i kako je proces prilagodbe na novu sredinu i novi život  bio zaista težak. Još im uvijek nije lako a često se znala osjećat kao dijete u odraslom tijelu. – Ne znaš jezik, ne poznaješ ljude, ne poznaješ grad, nisi tu odrastao, ništa te ne veže za tu zemlju, za ove ljude. Ali sa vremenom postaje lakše i privikneš se.

Navodi i kako je razlika društvenog života sada i prije velika. – Kada smo došli, svi su već imali svoje živote a mi smo tek došli stvarat svoj iz početka. Osobno mislim da se u Hrvatskoj ljudi više druže i da je bolji društveni život nego u inozemstvu.

Na pitanje jeli joj žao što prije nije odselila odgovorila je – Ne, samo mi je ponekad žao što nisu moji roditelji otišli pa da sam u ovoj zemlji odrasla zajedno sa svojom obitelji.

I na kraju, kakav savjet bi vlastitoj djeci dala kada bi poželjela živjeti u Hrvatskoj? Može li Hrvatska postati utočište?! Mjesto za bolji život, prosperitet ili nečiji životni san?! – Hm…ne znam, to je stvarno teško pitanje. Bilo bi mi teško išta reći ali svakako bi ih savjetovala da ne idu i da ostanu ovdje u Austriji, a na njima je da odluče gdje žele. Možda bi i bila za to da se skupa svi i vratimo kada bi Hrvatska bila ipak malo pogodnija zemlja za život i kada bi vidjela neku budućnost za svoju djecu a sada trenutno u ovoj situaciji to ne vidim.