Mladi Slavonac pronašao posao u struci u Irskoj za samo dva tjedna

1035

Toni, mladi Slavonac, prije 4 godine odvažio se na traženje posla u inozemstvu. Poput većine njegovih prijatelja koji su otišli u obećanu zemlju, Irsku, i on se ubrzo odlučio na taj korak. Ispalo je da je Irska stvarno obećana zemlja, barem u njegovom slučaju.

Tijekom višegodišnje potrage za radnim mjestom diplomiranog knjižničara u cijeloj Lijepoj Našoj, Toni nije dobio niti jednu jedinu priliku. Snalazio se radeći kojekakve ostale usputne poslove. Sve dok nije krenuo putevima svojih prijatelja i djevojke. Pravac u Dublin.

Kako Toni opisuje život i rad u inozemstvu, pročitajte u nastavku teksta.

Otišao sam bez ikakvih očekivanja i ugodno sam se iznenadio

Razlog zbog kojeg sam otišao u inozemstvo je pronalaženje posla, ali i stvaranja boljih mogućnosti za daljnji život. Realno, nisam očekivao puno toga. U Dublin su se prije mene odselili moji prijatelji, ali otišlo je i puno mojih poznanika. Djevojka je također već neko vrijeme bila tamo dok ja nisam došao. Svi su bili zadovoljni poslom koji su pronašli. Bio sam svjestan da mi ne gine posao konobara ili pizza majstora, no ipak sam htio pokušati pronaći posao u struci.

posao u struci

Posao u struci dobio sam nakon samo dva tjedna

Nakon samo dva tjedna i manjeg broja poslanih zamolbi ostvario mi se irski san. Dobio sam posao u struci s kojim sam prezadovoljan. U Dublinu radim već 4 godine i ne planiram se vraćati u Hrvatsku tako skoro. Sve dok ne zaradim dovoljno novca i dok se stanje u državi ne popravi na način da neće utjecati na moju sigurnost. Radni uvjeti su puno bolji nego u Hrvatskoj, a mogućnosti napredovanja su nebrojene. Otkako živim u Irskoj mogu si priuštiti sve što poželim: od odjeće, obuće, izlazaka i putovanja. Budući da je unajmljivanje nekretnina prilično skupo, trećina plaće mi ode na stanarinu i režije. Ipak, nakon svih financijskih izdataka ostane mi nešto novca koji spremam sa strane.

posao u struci

Opušteno društvo i pozitivna atmosfera

Najveća razlika je ipak u društvu koje me okružuje. Uvijek vlada pozitivna i opuštena atmosfera gdje god se zateknem. Osobito valja istaknuti osjećaj slobode koji je u društvu proširen. U Dublinu se osjećam jako ugodno, premda nikad neću biti Irac u pravom smislu riječi. No, to ne brine ni društvo pa zašto bi i mene. Sami proces prilagodbe na novi način i stil života bio je puno lakši nego što sam očekivao. Uspješno sam se asimilirao u društvo, pronašao posao koji volim i iznimno sam sretan.