Da se ponekad isplati riskirati i okrenuti novu stranicu, dokaz je i priča Stefanie T. iz Italije. Prije šest godina odlučila je napustiti sve poznato i pokušala pronaći bolji život negdje daleko od svog doma.
– Dugo sam razmišljala da odselim iz Italije i na taj način proširim svoje vidike. Mom dečku je trebalo malo duže da shvati da život u Italiji nije naša jedina opcija, ali čim je to shvatio, spakirali smo torbe i otišli..
S obzirom da smo oboje znali engleski jezik, odlučili smo se najprije skrasiti u Londonu. Nekoliko mjeseci prije selidbe otišli smo tamo kako bi bili sigurni da je to pravo mjesto za nas. Nismo dugo morali razmišljati. Čim smo se vratili u Italiju, napustili smo slabo plaćene poslove, prodali automobil i mopede, te napustili Italiju sa samo 2,000 eura u džepovima.
No, bila je to prava odluka. Što se tiče životnog iskustva, zabave i poslovnih prilika, London nam je dao i više nego što smo tražili. Nismo znali nikog kad smo tamo došli, ali nije nam dugo trebalo da upoznamo nove prijatelje sa svih krajeva svijeta. Potraga za poslom puno je lakša nego u Italiji. Trebalo mi je dva tjedna da pronađem svoj prvi posao kao recepcionist u restoranu, nakon čega sam mogla polako tražiti poslove za koje sam više kvalificirana. Moj dečko, koje je u Italiji bio računovođa, prihvatio je prvi posao kao griller u poznatnom lancu hrane. Radio je tamo tri mjeseca kako bi postao sigurniji što se tiče jezika, a zatim je našao posao u računovodstvu poznate multinacionalne tvrtke.
Moram priznati da na početku nije bilo lako, jer se morate prilagoditi, biti proaktivni i spremni učiti kako bi napredovali. Vidjela sam mnogo ljudi koji su zapeli na lošim poslovima, ali mi nismo zato došli u London, jer smo tako mogli ostati i u Italiji.
Nakon godine i pol u Londonu, odlučili smo se preseliti u Švicarsku, o kojoj nismo znali apsolutno ništa. Naime, moj dečko je dobio ponudu za jako dobra posao i tako smo završili u Švicarskoj. Odluka je bila laka jer nam je ipak drago da se nalazimo bliže našim obiteljima u Genovi.
Moram naglasiti da nismo pričali njemački prije nego smo se doselili. Također, ovdje zapravo pričaju švicarski njemački, dijalekt koji ni Njemci ne mogu odmah razumjeti. Nakon skoro četiri godine života ovdje i nekoliko tečajeva njemačkog jezika, komuniciramo jako dobro, ali i dalje zna biti teško razumjeti izvorne govornike.
Ono što mi se ovdje najviše sviđa je to što su ljudi iskreni i pošteni, a to nije lako pronaći. Naravno, to dolazi s mnogo pravila na koja se stranci moraju naviknuti. Mi smo dali sve od sebe jer smo shvatili da upravo zbog tih pravila ova država funkcionira tako dobro. Hoće li me budućnost odvesti negdje drugdje, ne znam. Sve se može dogoditi i želim uvijek imati sva vrata otvorena, ali za sada mislim da je upravo Švicarska mjesto gdje bi htjela jedan dan odgajati svoju djecu – ispričala nam je Stefania svoju priču.
Iako Hrvati nažalost nemaju priliku jednostavno otići raditi u bilo koju zemlju članicu Europske unije kao što su to mogli Stefania i njen dečko, ta mogućnost će se otvoriti 2020. godine.
You must be logged in to post a comment.