Sanja dolazi iz malog sela pored Vukovara, Nuštra. Za vrijeme rata, preživjela obitelj i rodbina preselila je u Quebec, Kanadu kod majčine sestre koja se 1988. udala za Kanađanina. Nakon rata, samo ona i sestra su se vratile u Nuštar.
Često je putovala u Kanadu da posjeti svoju obitelj, a 12 godina kasnije odlučila se vratiti u Quebec s mužem koji je imao radnu vizu. Sanja sada živi u Quebecu više od sedam godina i uživa u dobrom životu sa svojom malom obitelji. O životu u Kanadi i iskustva podijelila je s nama.
Kad smo ju upitali o samom procesu preseljenja u Quebec odmah je započela s time kako je s radnom vizom lakše ući u Kanadu, posebice onom na jednu godinu.
“Naša avantura započela je čim smo stupili na kanadsko tlo. Imala sam sreću da sam se zaposlila u tvrtki u kojoj još uvijek radim. Tada sam dobila dvogodišnju vizu za privremeni rad. U srpnju 2014. i suprug i ja postali smo stalni državljani Kanade.” – priča nam Sanja.
Kvaliteta samog života je ono što nas je najviše zanimalo. Quebec je grad s bujnom prirodom, mnoštvom otvorenih prostranstava i vrlo dobrom kvalitetom života.
“Ljudi su topli i dobrodošli, pa je ovdje zaista lako živjeti. Također, trgovine su uvijek otvorene. Tržište rada je vrlo dinamično i postoji mogućnost napredovanja u karijeri za sve. Priroda je posvuda, tako da ovdje imate mnogo toga za istraživanje.“ – priča nam Sanja.
Na naše pitanje što ju je najviše iznenadilo po dolasku u novu državu, odmah odgovara: “Veličina gotovo svega, od prostora do automobila (pick-up), pizze, boce šampona (1,6 litara) i naš Nesquik koji je ovdje standardan u pakiranju od 1,36 kg. Također sam bila iznenađena činjenicom koliko lako možete upoznati ljude ovdje. Slučajni ljudi na koje ćete naići na ulici će vas zaustaviti, pozdraviti i pitati kako ste. Rijetko su natmureni i prilično su strpljivi, osim za vrijeme vožnje. Quebec je također vrlo tolerantan grad u kojem možete u pidžami u nedjelju ujutro otići u pekaru ili trgovinu kupiti kruh. Restorani i trgovine su uvijek pune.”
Kada je u pitanju smještaj, znamo da je u drugim državama, a posebice Irskoj teško naći adekvatan smještaj, stoga nas je zanimalo kakva je situacija u Quebecu.
“Ugovori o najmu traju 12 mjeseci i nije ih lako raskinuti. U većini slučajeva, ugovori o zakupu nekog prostora započinju 1. srpnja i poduzetnici su vrlo uobičajeni u Quebecu. Također, postoje mnoge agencije koje pomažu pridošlicama u pronalaženju smještaja. Imam par prijatelja koji su na nekoliko tjedana odlučili unajmiti stan preko Airbnb-a dok ne nađu smještaj na duže vrijeme – što im je također dalo vremena da pronađu poslove, a time i skupe vjerodostojnost za vlasnika.”
Poznato je da je u Kanadi tržište rada vrlo otvoreno te da je vrlo lako zaposliti se, posebice u prodaji, ugostiteljstvu i zdravstvu. No, morate provjeriti da li vaša diploma ovdje vrijedi.
“U Montrealu, tvrtke često ne žele zaposliti one koji borave na radnom odmoru zbog negativnih prošlih iskustava. Općenito, možda ćete morati prihvatiti posao koji ne odgovara vašem zanimanju dok ne pronađete nešto bolje.” – priča Sanja i nadodaje kako se općenito nije uopće teško uklopiti u poslovni svijet što se tiče jezika. Quebec je pokrajina francuskog govornog područja gdje možete vidjeti europski životni stil. Tako da, ako pričate engleski ili francuski morat ćete se samo prilagoditi lokalnom naglasku i izrazima.
Što se tiče cijene života Sanja nam je priznala da je općenito sve prilično slično troškovima života u hrvatskim gradovima u Dalmaciji ljeti. Neke su stvari skuplje nego u Quebecu, a neke jeftinije. Primjerice, autobusna karta košta 3,50 USD, što je otprilike 2,25 €, dok pivo, recimo, sa uključenim porezom i napojnicom, košta oko 9 USD, što je oko 5,85 €.
Na pitanje da li je ikad požalila što je odlučila preseliti “svoj život” u Kanadu, Sanja odgovara: “Nakon rođenja sina bilo mi je teško biti daleko od prijatelja i sestre. Tada su i moji roditelji bili u Nuštru u potrazi za “mirnijim, seoskim životom” te jeftinijim kako bi od svojih mirovina mogli lijepo živjeti. Osjećala sam se kao da lišim roditeljima radosti koje donosi biti baka i djed, iako su došli vrlo brzo nakon poroda. Međutim, brzo smo shvatili da imamo dobre poslove i kuću, i nismo mogli samo sve ostaviti da bi se vratili u Hrvatsku, a da ne znamo što ćemo sljedeće raditi. Ne znam za sada hoćemo li ostati ovdje zauvijek, ali definitivno ne razmišljamo o povratku u Hrvatsku za sada.”
I za kraj smo ju pitali za savjet svima koji razmišljaju o preseljenju u Kanadu u potrazi za boljim životom: “Samo krenite! Selidba u Kanadu može biti nevjerojatno iskustvo kroz koje ćete naučiti puno o sebi i ljudima oko sebe. Budite otvoreni. Očigledno, Quebec nije zemlja snova za sve i znam nekoliko ljudi koji se nisu mogli ovdje skrasiti. Ne pokušavajte zadržati isti način života koji ste imali u svojoj domovini. Morate se prilagoditi sjevernoameričkom načinu života zemlje, njezinim ljudima i njihovim običajima.”
You must be logged in to post a comment.