Djevojka iz Slavonije o Životu u Velikoj Britaniji

2166

 

Jedna djevojka iz Slavonije podijelila je s našim čitateljima svoje iskustvo o životu u Velikoj Britaniji:

“Ja sam se u UK doselila stjecajem okolnosti. Oduvijek me je zanimala UK kao zemlja, kultura i povijest, ali je razlog zašto sam došla potpuno druge prirode.

Prije šest godina sam upoznala svog sadašnjeg momka koji je Englez i uvijek smo se trudili što više vremena biti zajedno. To je u početku bilo moguće, pa smo se viđali skoro svaki mjesec, ali s vremenom je postalo prilično skupo i nepraktično. Odlučili smo živjeti zajedno u Velikoj Britaniji prije 2 godine i trebalo je neko vrijeme da se pripremim, više u praktičnom, nego u psihičkom smislu.

Sada sam u UK oko godinu i pol dana i zaista se osjećam kao kod kuće. Nikada nisam imala problem prilagoditi se drugačijem načinu života. Jezik mi nije problem, mada se uvijek pojavi neka nova riječ ili fraza. Otkako sam došla u UK, počela sam raditi na freelance osnovi, ali u mojoj struci to ide teško i bilo bi mi nemoguće od toga živjeti. Planiram aplicirati za blue certificate kao nevjenčani partner britanskog državljanina, i nadam se da ću uskoro moći aktivno tražiti posao. Sama aplikacija je dosta komplicirana, u smislu da se traže dokazi da je vaša veza stabilna i da živite zajedno na istoj adresi,ali mislim da neće biti problema da to i dokažemo.

Zima u Velikoj Britaniji
Zima u Velikoj Britaniji

Život u UK ima svojih prednosti i mana, ali govorit ću samo o onom što sam osobno iskusila. Ono što se odmah primjeti, je česta upotreba riječi “hvala” i “oprosti”. Uvijek, s onima koje poznajete i s neznancima. Na ulici, u trgovini, kod kuće. Ja živim u manjem gradu i tipično je da se ljudi pozdravljaju na ulici, razmjene osmijeh ili koju riječ, iako se ne poznaju. Vjerujem da nije tako u Londonu ili nekom drugom većem gradu.

Dosta se radi, ovisno o vrsti posla i prekovremeno. Čini mi se da ljudi zaista poštuju činjenicu da imaju posao i trude se da taj posao obavljaju najbolje moguće – nema namrgođenih blagajnica, šalterskih službenika ili neprijatnih vozača autobusa. Tome doprinosi i činjenica da će sigurno vidjeti svoju plaću na kraju tjedna ili mjeseca. Također nije ništa neobično da žena ide sa prijateljicama na vikend-odmor, a suprug da skuha večeru i počisti kuću. Život u manjem gradu je mnogo opušteniji nego, na primjer, u Londonu. Ljudi vole svoju privatnost ali se i druže. Nije neobično da se volontira u charity shop-u, nekoj kulturnoj ustanovi, da ste član lokalnih udruženja (vrtlarstvo, lokalna povijest, umjetnost, ručni rad, ljubitelji auta…). To bih nazvala druženjem kroz hobi. Mogu reći da Englezi nemaju predrasuda prema nikome i prihvaćaju svakoga, dok god postoji međusobno poštovanje.

Stres također postoji, svatko se trudi da se financijski osigura, jer je život u UK skup. Izlasci su skupi – pivo u pubu je oko 2.50-3.50£, jeftinija večera vani je od 20-25 £, kino oko 9-11£, kazalište od 15-50£, obiteljski izlasci mogu biti skupi – ali je moguće naći razne popuste i na taj način platiti znatno manje. Bila sam nekoliko puta u kazalištu, jednom sam našla besplatne karte, a više puta sam kartu koja košta 30-35£ platila samo 5. A u pitanju je jedno od većih i poznatijih kazališta u UK. Može se uštedjeti i kad je u pitanju hrana. Kuhati kod kuće od svježih namirnica je daleko najeftinije.

Pišući uporno pokušavam naći nešto što je u načinu života bolje u Hrvatskoj, ali zaista ne mogu ništa posebno istaći. Drugačije jest, ali ne mogu reći i da je bolje. U Hrvatskoj je možda način života nešto opušteniji, ali meni to više liči na ono poznato “nema problema” i “lako ćemo”, a nije odraz kvalitetnog života. Odnosi u obitelji su drugačiji nego u UK, ne samo zato što se kod nas dugo živi s roditeljima, već je i sam međusobni odnos puno slobodniji i opet nisam sigurna da li je to bolje ili ne. Naš odnos s prvim susjedima je odličan, ali se nikada nismo posjetili, popili zajedno kavu ili čaj. Kada sam pitala momka zašto je to tako, rekao je da se i u UK nekada dolazilo na kavu bez najave, kuća njegovih roditelja je uvijek bila otključana i susjedi i prijatelji su uvijek bili blizu. Danas to očito više nije tako. Na piće se izlazi, plaćaju se ture, tako da nije sve tako crno.

Ovisno o mjestu u kojem živite, stanarine mogu biti veoma visoke i nemoguće je (pre)živjeti s niskom plaćom. Javni prijevoz u gradovima je veoma skup, pretplatne mjesečne karte je gotovo nemoguće kupiti, ako se nema posao. Posao nije nemoguće naći, i ja sam spremna na kompromise, u smislu da radim van struke, pa i posao koji je daleko od moje diplome. Svako iskustvo će mi pomoći da bolje razumijem način rada i razmišljanja u UK, također i za usavršavanje jezika.

Iskustvo života u inozemstvu je sjajna stvar i svakome bih preporučila, makar i na kratko. Ako želite doći u Veliku Britaniju, moja je preporuka da provjerite sve točke “za” i “protiv”, posebno ako dolazite s obitelji. Bilo bi dobro da imate mogućnost doći na odmor ili slično, prije nego što se odlučite za preseljenje. Ako imate ponudu za posao – prihvatite je, ali uvijek budite sigurni da ne činite nešto što ne želite.”