Kako se djeca nose s preseljenjem u inozemstvo

124

“Ma, bit će klinci OK! Oni se barem lako navikavaju na novi jezik i okolinu”.

Koliko ste samo puta čuli jednu ovakvu rečenicu? Ukoliko aktivno planirate selidbu u inozemstvo radi posla i života, sasvim sigurno mali milijun puta, ako ne i više.

Realnost kako će djeca prihvatiti selidbu, udaljavanje od prijatelja i rodbine, te prelazak u novu školu, na novom jeziku, može se uistinu razlikovati od djeteta do djeteta. Sve može proći kako treba, pa čak i bolje no što ste očekivali. Mnoga djeca se uistinu brzo mogu adaptirati na novu sredinu i ljude. Što je uistinu čudesno. Međutim, tu su i ona druga djeca (većina) koja nisu tako lako prilagodljiva. Ona koja imaju svoje mehanizme za nošenje s problemima, svoje metode i tempo življenja, svoje vrline i mane. I upravo sve to je ono što ih čini tako posebnima, ta njihova jedinstvena priroda.

Tuga i bijes su dvije emocije koje će se vrlo vjerojatno manifestirati kod djece koja se moraju nositi s nelakim teretom preseljenja u novu sredinu tj. državu. Bijes je primjerice jedna od emocija koju je najteže kontrolirati i ispravno je adresirati. Kao roditelji, instinktivno ćemo se autoritativno postaviti prema djetetu i tako pokušati obuzdati njegov bijes. Ali iza bijesa zapravo stoji tuga, kao i nemogućnost mladog uma da racionalno obradi situaciju u kojoj je našao, bez svoje krivnje.

U mladoj dobi, emocije su nerjetko sredstvo komunikacije. Stoga na njih gledajte upravo tako, kao poziv na razgovor s ravnopravnim sugovornikom, bez autoritativnog pristupa. Sasvim sigurno ćete morati biti strpljivi dok dijete ne spusti svoje obrambene zidine i mehanizme, ali to je jedini validan način. Provedite vrijeme s djetetom, spustite se na njegove frekvencije, ostvarite kontakt očima, te komunicirajte s ljubavlju i razumijevanjem. Recite mu da razumjete njegovu situaciju i emocije kroz koje prolazi, te mu dajte dovoljno vremena i prostora da se mentalno prilagodi činjenici da se kao obitelj selite u potrazi za boljim životom.

Lako je moguće da je vaše dijete također prolazilo kroz slična emocionalno turbulentna razdoblja prilikom drugih velikih životnih promjena. Možda prilikom polaska u vrtić ili školu? Kao i na primjeru selidbe, polazak u školu isto tako može proći bezbolno i pozitivnom duhu, ali isto tako zna biti problematičan u početku. Ali sasvim sigurno i iz tog iskustva možete izvući neke ideje vodilje kako se nositi s ovom novonastalom situacijom.

Poneka djeca se umjesto iskazivanja bijesa znaju povući u sebe, postati jako tiha i emocionalno razdražljiva, pa je tako i najmanja stvar dovoljna da otvori izvor nepresušnih suza. Ali to isto tako može imati velikog utjecaja na njihovo samopouzdanje i nošenje sa situacijama i zadacima koji su stavljeni pred njih.

Baš poput bijesa, ovo je također jedan od načina na koji se pokušavaju nositi s ogromnih teretom i neizvjesnim strahom koji preseljenje donosi. Na vama je da mirno i staloženo razgovarate s djetetom, objasnite mu situaciju u kojoj se nalazite, dajte mu odgovore na postavljena pitanja i prije svega pružite mu svoju ljubav i podršku. To će mu svakako pomoći u vraćanju emocionalnog balansa i mentalnoj prilagodbi na skoro preseljenje.